Radio sam kao vozač i svakodnevno sam upoznavao nove ljude.
Ništa me više nije moglo iznenaditi.
Ili sam barem tako mislio.
Prvi put sam ga vidio kao ime na rezervaciji.
Nije mi značilo ništa.
Drugi put, nekoliko dana kasnije, isto ime — drugi čovjek.
Pomislio sam da je slučajnost.
Ali treći put…
treći put sam zastao.
Isto ime.
Ista adresa.
Ali druga osoba.
Počeo sam postavljati pitanja.
Ispostavilo se da svi oni koriste isti identitet.
Jedan čovjek, više života.
Kada sam malo dublje istražio, shvatio sam da je riječ o čovjeku koji je godinama pomagao ljudima da pobjegnu od dugova i problema — dajući im novi identitet.
Neki su ga smatrali kriminalcem.
Neki spasiteljem.
Jedne večeri sam ga konačno upoznao.
Sjeo je u moj auto i samo rekao:
“Znam da si me tražio.”
Nisam znao šta da kažem.
Samo sam vozio.
A onda me pitao pitanje koje nisam očekivao:
“Da li si siguran da želiš ostati osoba koja jesi?”
Te noći sam shvatio da ponekad izbor nije između dobra i lošeg…
nego između starog života i novog.
