Oglasi - Advertisement

Cicvara je jelo koje nosi sa sobom tradiciju, ali i toplinu doma. Ovaj recept je duboko ukorenjen u balkanskoj kuhinji i predstavlja jednostavnost života, ali i bogatstvo ukusa koji potiču iz prirodnih, neprerađenih sastojaka. Cicvara je hranljiva, zasitna i može da se služi i kao glavno jelo i kao prilog.

Sastojci – srce cicvare
Za pripremu prave cicvare, ključna je upotreba kvalitetnih, prirodnih sastojaka. Evo šta vam je potrebno:

Oglasi - Advertisement
  • 1/2 kg punomasnog sira (najbolje polutvrdi sir, ovčiji ili kozji, za bogatiji ukus)

  • 2 dl vode

  • 2 dl mleka

  • 200 g kajmaka (stariji kajmak daje kremastiju teksturu i jači ukus)

  • Kukuruzno brašno (dodajte po potrebi, dok ne postignete željenu gustinu)

  • So po ukusu (pazite na količinu soli, naročito ako koristite slaniji sir)

Priprema cicvare – korak po korak

Priprema cicvare ne zahteva mnogo veštine, ali traži pažnju i strpljenje. Bitno je da svi sastojci dobro povežu, stvarajući gustu, kremastu i „gumastu“ masu koja se lako odvaja od posude.

  1. Prvi korak – osnova
    U veću šerpu sipajte vodu i mleko, stavite na srednje jaku vatru. Kada se tečnost zagreje, pripremite sir – najbolje je da ga izmrvljujete rukama ili iseckate na sitne komade. Sir se dodaje čim tečnost počne da ključa, što će stvoriti prvi miris koji podseća na detinjstvo.

  2. Dodavanje sira i početak ukusa
    Kada mleko i voda počnu da ključaju, dodajte sir i stalno mešajte. Sir treba ravnomerno da se otopi, a miris mleka i sira će vas podsećati na autentičnu cicvaru.

  3. Kukuruzno brašno – ključna struktura
    Postepeno dodajte kukuruzno brašno, uz stalno mešanje. Dodajte ga po malo, kako biste izbegli grudvice, sve dok ne postignete gustu, ali ne previše čvrstu masu. Cicvara počinje da dobija svoj prepoznatljiv oblik.

  4. Kajmak – tajna bogatstva ukusa
    Kada se brašno dobro sjedini sa masom, dodajte kajmak. Stari, zreli kajmak je najbolji jer daje dodatnu dubinu ukusa i potrebnu masnoću. Mešajte još oko 10 minuta, dok se svi sastojci ne povežu u sjajnu, kremastu masu.

  5. Završna faza – so i završno kuvanje
    Na kraju proverite da li je jelo dovoljno slano. Ako koristite jak sir (npr. ovčiji ili kozji), možda neće biti potrebno dodavati mnogo soli. Nastavite da mešate dok cicvara ne postane gusta, elastična masa koja se počinje odvajati od masnoće – znak da je gotova.

Način serviranja – jednostavno, a posebno
Cicvara se može poslužiti na nekoliko načina:

  • Uz domaći hleb – toplu cicvaru prelijte preko kriške hleba za ukusan obrok.

  • Kao prilog mesu – dobro se slaže uz pečenje ili kobasice.

  • Samostalno jelo – uz dodatak kiselog mleka, cicvara postaje lagan obrok.

  • Posuta začinskim biljem – sitno iseckani peršun, bosiljak ili sušeni origano daju cicvari dodatni vizuelni i aromatični pečat.

Cicvara nije samo jelo – ona je uspomena, emocija i duh prošlih vremena, pretočen u tanjir. Priprema nije komplikovana, ali je puna duše, a kroz jednostavne sastojke dobijate bogatstvo ukusa koji zadovoljavaju telo i dušu.

U današnjem vremenu, kada se sve više okrećemo brzim obrocima, ovakvi recepti nas podsećaju na vrednosti tradicije i domaćinstva. Baka možda više nema da nas nauči, ali kroz ovakve tekstove, recepti i sećanja ostaju živi.